HEMATURIJA: UZROCI I POSLJEDICE

kol 26th, 2018

Prisustvo krvi (eritrocita) u mokraći ili hematurija jedan je od vrlo bitnih simptoma bolesti mokraćnog sustava. Može se javiti i kod nekih drugih bolesti, koje nisu vezane za mokraćni sustav, npr. kod poremećaja zgrušavanja krvi. Mokraća može biti crvena ili krvava, pa govorimo o makrohematuriji, ili boja mokraće nije očito promijenjena pa govorimo o mikrohematuriji – kada se eritrociti u mokraći vidljivi samo mikroskopskim putem.

Hematurija može biti incidentna (npr. nakon neke ozljede ili teškog fizičkog rada), povremena (npr. kod kamenaca ili infekcije mokraćnih puteva) ili stalna (npr. kod parenhimnih bolesti bubrega).

Mokraća ponekad može imati crvenu boju, ali bez prisustva eritrocita ili krvi. Crvena ili crvenkasto-smeđa boja može nastati kod prisustva hemoglobina ili mioglobina, porfirina, nekih lijekova, ali i hrane (cikla, rabarbara, neke prehrambene boje).

Eritrociti mogu dospjeti u mokraću iz bilo kojeg dijela mokraćnog sustava: bubrega, sabirnog sustava i mokraćovoda (i prostate u muškaraca), mokraćnog mjehura i uretre.

U većini slučajeva radi se o prolaznoj mikrohematuriji koja obično prolazi spontano. Najčešći uzroci hematurije jesu infekcija mokraćnog sustava, prostatitis i mokraćni kamenci. O raku i bolesti prostate treba posumnjati kod bolesnika starijih od 50 godina (ili mlađih s faktorima rizika).

Hematurije bubrežnog porijekla mogu biti uzrokovane urođenim ili stečenim anomalijama bubrega, urođenim ili stečenim bolestima krvnih žila bubrega, kamencima bubrega, glomerulonefritisom i glomerulopatijama. Hematurija se može javiti i kod nebubrežnih bolesti kao što su hematološke (hemofilija, trombocitopenija, srpasta anemija, talasemija), kardiovaskularne (dekompenzacija srca, tromboembolijska bolest), gastroenterološke bolesti (ciroza jetre, apendicitis, peritonitis) te kod toksoalergijskih reakcija.

Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze, fizikalnog pregleda i kliničke slike s posebnim osvrtom na bolnost u području bubrežne lože i na prisutnost edema ili otoka na licu i ekstremitetima, rektalni pregled kod muškaraca, ginekološki pregled kod žena. Zatim se radi laboratorijska analiza urina i krvi, a po potrebi i intravenska urografija, cistoskopija, retrogradna uretropijelografija, arteriografija i biopsija bubrega.

Liječenje hematurije usmjereno je prema uzroku. Ukoliko to nije moguće primenjuje se simptomatska terapija. Kod masivne hematurije izgubljena krv nadoknađuje se transfuzijama.

Općenito gledajući, ako bolesnici mlađi od 50 godina (uključujući i djecu) imaju samo mikrohematuriju, a bez nalaza mokraće koji upućuju na bolest bubrežnih glomerula, kliničkih nalaza koji ukazuju na uzrok i bez čimbenika rizika za rak, treba ih promatrati, uz ponavljanje pretrage mokraće svakih 6 do 12 mjeseci. Ako hematurija traje, preporučuje se učiniti ultrazvuk ili CT pomoću kontrasta. Bolesnicima mlađim od 50 godina s makrohematurijom treba učiniti ultrazvuk ili CT abdomena i zdjelice. Ako nalazi mokraće ili klinički nalazi ukazuju na bolest bubrežnih glomerula, detaljno se procjenjuje bubrežna funkcija.

Svim bolesnicima starijim od 50 godina treba učiniti cistoskopiju, kao i bolesnicima mlađim od 50 godina kod kojih postoji rizik za rak (npr. rak u obitelji). Muškarcima starijim od 50 godina treba obvezno odrediti i antigen specifičan za prostatu (PSA), a onima s povišenim razinama potrebno je učiniti dodatnu obradu na rak prostate.

Znakovi za uzbunu:

makrohematurija (vidljiva prostim okom)
trajna mikrohematurija (nije vidljiva prostim okom) , osobito kod starijih bolesnika
životna dob preko 50 godina
povišen tlak i edemi (otok ekstremiteta, lica)

Pojava krvi u mokraći može biti bezazlena i prolazna pojava, međutim, nikako se ne smije zanemariti. Ukoliko se ponavlja ili traje duže vrijeme može ukazivati na ozbiljne i teške bolesti.